Šematski prikaz Direkove delta funkcije linijom na čijem vrhu je strelica. Visina strelice se obično koristi za specificiranje vrednosti multiplikativne konstante, koja daje površinu ispod oblasti ispod funkcije. Druga vrsta zapisivanja je da se napiše površina pored strelice.Dirakova delta funkcija je granična vrednost svih normalnih raspodela sa maksimumom u nuli. kada a → 0
Dirakova (delta) funkcija ili δ funkcija se opisuje kao funkcija u realnoj ravni, čija je vrednost u svim tačkama 0, osim u tački 0 kada iznosi beskonačno mnogo, definisana tako da je njen integral po celoj oblasti definsanosti 1.
δ funkciju je formulisao teoretski fizičar Pol Dirak. Diskretna analogija Dirakove funkcije je Kroneker delta funkcija, koja je obično definisana u konačnom domenu i uzima vrednosti između 0 i 1.
Iako gledano iz čisto matematičke strane, Dirakova delta funkcija nije striktna funkcija, odnosno nije funkcija u pravom smislu tih reči. Integral bilo koje realne funkcije koja doseže do beskonačnosti i ima vrednost u svim tačkama 0, a samo u jednoj tački vrednost 1 imao bi vrednost 0, a ne 1 što je slučaj sa δ funkcijom. Dirakova delta funkcija ima smisao jedino kada se pojavljuje kao matematički objekat unutar integrala. Formalno se mora definisati kao distribucija ili mera. U mnogim primenama, δ funkcija predstavlja graničnu vrednost niza funkcija normalnih distribucija sa tačkom nagomilavanja u nuli, iako su približne vrednosti ovih raspodela samo približna vrednost δ funkcije.
Definicija
Dirakova delta funkcija je najpribližnije rečeno funkcija na realnoj pravoj čija je vrednost svugde nula, osim u koordinatnom početku. gde je njena vrednost beskonačna,
i defisana da zadovoljava identitet da je njen integral u intervalu od do jednak 1,
Dieudonné, Jean (1976). Treatise on analysis. Vol. II. New York: Academic Press [Harcourt Brace Jovanovich Publishers]. ISBN978-0-12-215502-4. MR0530406..
Dieudonné, Jean (1972), Treatise on analysis. Vol. III, Boston, MA: Academic Press, MR0350769
Driggers, Ronald G. (2003). Encyclopedia of Optical Engineering. CRC Press. ISBN978-0-8247-0940-2..
Federer, Herbert (1969). Geometric measure theory. Die Grundlehren der mathematischen Wissenschaften. 153. New York: Springer-Verlag. стр. xiv+676. ISBN978-3-540-60656-7. MR0257325..
Hewitt, E; Stromberg, K (1963), Real and abstract analysis, Springer-Verlag.
Hörmander, L. (1983). The analysis of linear partial differential operators I. Grundl. Math. Wissenschaft. 256. Springer. ISBN3-540-12104-8. MR0717035..
Isham, C. J. (1995). Lectures on quantum theory: mathematical and structural foundations. Imperial College Press. ISBN978-81-7764-190-5..
John, Fritz (1955), Plane waves and spherical means applied to partial differential equations, Interscience Publishers, New York-London, MR0075429.
Lang, Serge (1997). Undergraduate analysis. Undergraduate Texts in Mathematics (2nd изд.). Berlin, New York: Springer-Verlag. ISBN978-0-387-94841-6. MR1476913..
Laugwitz, D. (1989), „Definite values of infinite sums: aspects of the foundations of infinitesimal analysis around 1820”, Arch. Hist. Exact Sci., 39 (3): 195—245, doi:10.1007/BF00329867.
Li, Y. T.; Wong, R. (2008), „Integral and series representations of the Dirac delta function”, Commun. Pure Appl. Anal., 7 (2): 229—247, MR2373214, doi:10.3934/cpaa.2008.7.229.
Strichartz, R. (1994). A Guide to Distribution Theory and Fourier Transforms. CRC Press. ISBN0-8493-8273-4..
Vladimirov, V. S. (1971). Equations of mathematical physics. Marcel Dekker. ISBN0-8247-1713-9..
Yamashita, H. (2006), „Pointwise analysis of scalar fields: A nonstandard approach”, Journal of Mathematical Physics, 47 (9): 092301, Bibcode:2006JMP....47i2301Y, doi:10.1063/1.2339017
Yamashita, H. (2007), „Comment on "Pointwise analysis of scalar fields: A nonstandard approach" [J. Math. Phys. 47, 092301 (2006)]”, Journal of Mathematical Physics, 48 (8): 084101, Bibcode:2007JMP....48h4101Y, doi:10.1063/1.2771422