Dejstvo antiaritmika na akcioni potencijal srca: nagli porast napona („0“) odgovara prilivu natrijumovih jona, dok dva raspada („1“, odnosno „3“) odgovaraju inaktivaciji natrijumovih kanala i repolarizacionom izlivu kalijumovih jona. Karakteristični plato („2“) nastaje otvaranjem naponski osetljivih kalcijumovih kanala.
Antiaritmici klase I su antiaritmički lekovi koji blokiraju voltažno zavisne natrijumske kanale vezujući se na mestima na alfa subjedinici.[1] Ovim mehanizmom oni menjaju elektrofiziološke karakteristike srčanog mišića, smanjuje nadražljivost ćelija i usporavaju brzinu depolarizacije ćelija. Ovaj proces dovodi do smanjenja brzine provođenja impulsa kroz srce, i blokira automatizam srca u nepovoljnim situacijama.[2]
Podela
Kako zbog razlika u delovanju na natrijumove kanale i dodatnih efekata svi blokatori natrijumovih kanala ne dejstvuju na isti način, antiaritmici klase I podeljeni na podklase Ia, Ib i Ic.[2][1][3]
Podela i glavne karakterntike antiaritmika klase I.[4]
Antiaritmici Ia klase deluju na natrijumove kanale. Blokirajući kalijumove kanale dovode do produženja ukupnog vremena akcionog potencijala.
Indikacije
Koriste se u terapiji:
tahikardije i fibrilacije pretkomora,
Wolf-Parkinson-Whiteovog sindroma,
supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija,
ventrikularnih paroksizmalnih tahikardija.
Antiaritmici klase Ib
Antiaritmici Ib klase deluju na natrijumove kanale kratko, (manje od 1 sekunde), skraćujući ukupno vreme trajanja akcionog potencijala. Efekat takvih lekova najvidljiviji kod jakih tahikardija i u tkivu koje pati od nedostatka kiseonika (ishemično tkivo).
Indikacije
Koriste se u:
ventrikularnim aritmijama, ako su simptomi vrlo teški i/ili ako ugrožavaju život,
prevenciji i lečenju akutnih ventrikularnih aritmija tokom manipulacija na srcu,
kardijalnim operativnim zahvata
akutnom infarktm miokarda.
Antiaritmici klase Ic
Antiaritmici Ic klase blokiraju natrijumve kanale dosta dugo, više od 10 sekundi. Zbog toga su natrijumovi kanali blokirani i u sistoli i u fazi mirovanja, pa to dovodi do značajnog usporavanja provođenja impulsa u srcu. Koriste se za prevenciju recidiva paroksizmalnih supraventrikularnih i ventrikularnih tahiaritmija opasnih po život i rezistentnih na druge lekove, kod bolesnika koji nemaju strukturna oštećenja miokarda.[1]
Indikacije
Koriste se u lečenju:
tahikardija iz AV čvora,
supraventrikularnih tahikardija u Wolf-Parkinson-Whiteovom sindromu
^Katzung, Bertram G.; Trevor, Anthony J. (2003). USMLE Road Map: Pharmacology. New York: Lange Medical Books / McGraw-Hill. стр. 43. ISBN978-0-07-139930-2.
^Milne, J. R.; Hellestrand, K. J.; Bexton RS; Burnett, P. J.; Debbas NM; Camm AJ (фебруар 1984). „Class 1 antiarrhythmic drugs – characteristic electrocardiographic differences when assessed by atrial and ventricular pacing”. European Heart Journal. 5 (2): 99—107. doi:10.1093/oxfordjournals.eurheartj.a061633.CS1 одржавање: Формат датума (веза).