Postoji niz sanitarnih tehnologija i pristupa. Neki primeri su potpuna komunalna sanitacija, sanitacija bazirana na kontejnerima, ekološka sanitacija, urgentna sanitacija, terenska sanitacija i održiva sanitacija. Sanitarni sistem obuhvata prihvatanje, skladištenje, transport, tretman i odlaganje ili ponovnu upotrebu ljudskih izlučevina i otpadnih voda.[4] Aktivnosti ponovne upotrebe unutar sistema sanitacije mogu se usredsrediti na nutrijente, vodu, energiju ili organske materije sadržane u izlučevinama i otpadnim vodama. To se naziva „sanitarnim lancom vrednosti” ili „sanitarnom ekonomijom”.[5][6]
Nekoliko sanitarnih „nivoa” se koristi za poređenje stepena sanitarnih usluga unutar pojedinih zemalja ili širom zemalja.[7] Sanitaciona lestvica koja je definisa Zajedničkim programom nadgledanja za 2016. godinu počinje od otvorene defekacije i kreće se naviše koristeći izraze „nepoboljšani”, „ograničeni”, „osnovni”, pri čemu je najviši nivo „bezbedno upravljan”.[7] Ovo se posebno odnosi na zemlje u razvoju.
„Sanitacija se generalno odnosi na pružanje postrojenja i usluga za bezbedno odlaganje ljudske mokraće i izmeta. Reč sanitacija se takođe odnosi na održavanje higijenskih uslova, kroz usluge kao što su prikupljanje smeća i odlaganje otpadnih voda”[9]
Sanacija uključuje sve četiri od ovih stavki inženjerske infrastrukture (iako je često samo prva snažno povezana s pojmom „sanitarne zaštite”): sistemi za menadžment fekalija, sistemi za menadžment otpadnih voda (ovdje su uključena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda), sistemi za upravljanje čvrstim otpadom, sistemi odvodnjavanja kišnice, koji se nazivaju i padavinskim odvodom.
Postoje neke varijacije u upotrebi termina „sanitacija” među raznim zemaljama. Na primer, promociju higijene neki vide kao sastavni deo sanitacije. Iz tog razloga, Savetodavno veće za snabdevanje vodom i sanitaciju definiše sanitaciju kao „sakupljanje, transport, tretman i odlaganje ili ponovnu upotrebu ljudskih izlučevina, kućnih otpadnih voda i čvrstog otpada, i pripadajuća promocija higijene”.[10]
Uprkos činjenici da sanitacija uključuje prečišćavanje otpadnih voda, ta dva termina se često koriste uporedo kao „sanitacija i upravljanje otpadnim vodama”.
Svrha
Sveukupna svrha sanitacije je da se obezbedi zdrava životnu sredinu za sve, zaštitite prirodni resursi (kao što su površinske vode, podzemne vode, tlo) i obezbediti sigurnost, bezbednost i dostojanstvo ljudima kada oni vrše defekaciju ili mokrenje.
Efikasni sanitarni sistemi pružaju prepreke između izlučevina i ljudi na takav način da se prekida ciklus prenosa bolesti (na primer u slučaju fekalno prenosivih bolesti).[15] Ovaj aspekt je vizualizovan F-dijagramom gde svi glavni putevi prenošenja fekalno-oralnih bolesti počinju slovom F: engl.feces, fingers, flies, fields, fluids, food (sa značenjem: izmet, prsti, muve, polja, fluidi, hrana).[16]
^Conant, Jeff (2005). Sanitation and Cleanliness for a Healthy Environment(PDF). Berkeley, California, USA: The Hesperian Foundation in collaboration with the United Nations Development Programme (UNDP), Sida. стр. 6. Архивирано из оригинала(PDF) 21. 10. 2014. г.
Literatura
Juuti, Petri S., Tapio S. Katko, and Heikki S. Vuorinen. Environmental history of water: global views on community water supply and sanitation (IWA Publishing, 2007)
Chadwick, Edwin (1842). „Chadwick's Report on Sanitary Conditions”. excerpt from Report...from the Poor Law Commissioners on an Inquiry into the Sanitary Conditions of the Labouring Population of Great Britain (pp.369-372) (online source). added by Laura Del Col: to The Victorian Web. Приступљено 2009-11-08.
Joel A. Tarr (октобар 1971). „URBAN POLLUTION-Many long years ago”. American Heritage Magazine. Ban horse drawn carriages. Приступљено 13. 11. 2016.CS1 одржавање: Формат датума (веза)