Vladimir Becić
Vladimir Becić (Brod na Savi, 1. maj 1886 − Zagreb, 24. decembar 1954) bio je hrvatski slikar i jedan od pripadnika minhenske škole slikarstva. Sa Ljubom Babićem i Jerolimom Mišom jedan je od osnovača „Grupe trojica” (1930). Život i karijera![]() Rođen je u Brodu na Savi 1. maja 1886. Studirao je pravo u Zagrebu i paralelno je učio i slikarstvo u privatnoj slikarskoj školi Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša u Zagrebu (1904). Potom je studirao slikarstvo kod Heinriha Knira u Minhenu (1905) , a od 1906. godine školovao se na Akademie der Bildenden Künste. U klasi Huga Habermanna istakao se, uz Josipa Račića i Miroslava Kraljevića, kao likovni umetnik sa savremenim načinom slikanja (Die kroatische Schule).[1] Nakon Minhena u Parizu je upisao Académie de la grande Chaumière (1909) i crtao za časopis Le Rire. Iz Pariza u predvečerje Prvog svetskog rata prešao u Bitolj gde je dobio posao u gimnaziji. Svoja dela je izlagao u okviru paviljona Kraljevine Srbije na međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine.[2] U Bitolju je sa suprugom Beciča zatekao Prvi svetski rat, I dok se Becić kao dobrovoljac u srpskoj vojsci povlačio preko Albanije, supruga je kao izbeglica bežala pred invazijom bugarske vojske. Becić je prešao preko Albanije s kraljem i prestolonaslednikom, i potom bio na Krfu, a supruga se sa srpskom vojskom jađući na konju uputila ravno prema Grčkoj. Našli su se u Solunu u januaru 1916. godine, kada se srpska vojska pripremala za proboj Solunskog fronta. Tu im je, u novembru 1916, rođena i prva kćerka Mira. Kao, dobrovoljac dopisnik i ratni slikar Štaba komande Šumadijske divizije Vladimir Becić je umesto sa puškom, naoružan fotoaparatom i paletom, bio učesnik u Velikom ratu, kao ratni slikar srpske vojske.[3] Tada je slikao i za poznati L'Illustration (1915 — 1918) na solunskom frontu.[4] Iz ovog perioda Vladimirovog života ostaće zapamćena slika Kralj Petar I Karađorđević u kolima koja vuku četiri vola, nastala 6. novembra 1915. u Jankovoj klisuri, prilikom povlačenja srpske vojske i naroda prema Albaniji. Slika je objavljena na naslovnoj strani posebnog izdanja francuskog ilustrovanog časopisa „L’Illustration“ 1. januara 1916. Iste godine Becić će postati ratni dopisnik ovog lista, u kojem će i naredne dve godine objavljivati reportaže. Zahvaljujući tom snimku, Becić će kasnije naslikati identičnu sliku, i time upisati u istoriju ratne fotografije.[5]
Nakon završetka Velikog rata od 1919. do 1923. boravio je u Blažuju kraj Sarajeva. Zatim se preselio u Zagreb, u kome je samostalno izlagao svoje slike na izložbama Proljetnog salona. Potom je izlago i na međunarodnim izložbama u Rimu (1911), Ženevi (1921) i Veneciji (1938). Vladimir Bečić je zaslužan, ne samo za organizovanje prve samostalne izložbe savremene umetnosti u Bitolju, već i za razvoju modernog slikarstva u Makedoniji, što je od istorijskog značaja. U Zagrebu je Becić predavao na Višoj školi za umjetnost i obrt (od 1924. godine) i na Akademiji likovnih umjetnosti (do 1947. godine). Bio je član HAZU od 1934. godine. Likovno stvaralaštvoLikovno stvaralaštvo Vladimira Bečića u njegovoj prvoj stvaralačkoj fazi nastalo je pod jakim uticajem minhenske škole koja je dala nove impulse i kreativne situacije u hrvatskom modernog slikarstvu, kada je ono krenulo u napuštanje istrošenog tradicionalnog akademskog način umetničkog izražavanja. U tom periodu na Becića su značajno uticali slika Wilhelma Leibblea i dela impresionista (posebno Eduara Manea).[1] Bečićeva kasnija dela bliža su kreativnim načelima Pola Sezana. I njim umetnik naglašava kompozicijsku strukturnu orijentaciju geometriji kako u pejzažima tako i u ljudskim figurama. Njegov umetnički izraz bio je usmeren na modeliranje svojevrsne umetničke jasnoće i energije, a njegove skice u ulju i akvarelu izražavale su svežinu neposrednog individualnog utiska, osećaja i osetljivosti. Njegov rad karakteriše i bogatstvo izražavanja i širok spektar boja, kojima Becić formira oblike sa izuzetnim volumenom. Prema rečima Miroslava Krleže, Bečić je zaslužio visoko mesto u istoriji hrvatske moderne umjetnosti.[7] A u ovoj rečenici za pamćenje Matka Peića ovako je okarakterisano slikarstvo Vladimira Becića...
Likovna delaIzložbe
ZbirkeRadovi Vladimira Becića danas se mogu naći u sledećim javnim zbirkama:
Vidi još
Reference
Spoljašnje veze
|
Portal di Ensiklopedia Dunia